Zasigurno ovaj naslov neće imati veze s mojim postom,hihi..I kad kroz otvoren prozor pogledam u nebo,čini mi se da je ono ljubičasto,a ne onako plavo kakvo bi trebalo biti. Kada u snu tvoj lik ugledam, osjećam da mi nema kraja. Kad god tvoje ime spomenem,trnci me prožimaju. Kad god se sjetim da te volim, u srcu mi nešto zaigra.


*Neprilike su preslika slabosti*


I danas je sve u rukama tete sudbine. I pričam s njom jako često. Misliš da sam luda jer pričam s njom. Pričam jer te ne želim izgubiti. Ne želim da ne vidim tvoj lik preda mnom. Ne želim da te sanjam,a da te nemam i da te nemogu dotaći. Mogu da te volim, mogu da te ljubim, mogu sve, ali ne mogu da izgubim sve što si mi dao. To će postati uspomene koje nisu opipljive. Uspomene? Što su to one uopće? Tu su kraj mene, sjele kao dječica nakon igre lovice na prostranoj livadi.

*Ipak je vožnja balonom magija strpljivog vjetra*

Nestani vjetre. Ne donosi mi ono što mi nije ostavio. Potroši svoje gorivo na nekog drugoga. Ja već dugo ne tražim povratak. Svjesno prihvaćam posljedice i srce ne traži njega. Njega je zaboravilo.
Vjerujem da ću uspjeti u životu i da ću upisati ono što želim. Želim,mogu i znam da život ne okreće leđa vlasniku.

How could you be so heartless?

Ovo je uspon i ne posustaj na tome putu. Isplatit će ti se. Samo ne ispuštaj vjeru iz svog srca. Samo oni najhrabriji stižu do vrha. Nije hrabar onaj koji se potuče s frendom radi djevojke,hrabar je onaj ima veliko srce i koji zna voljeti..

Leti do snova daleko..pusti da ti sreća dirne dno :D

Volim vas puno puno.

Sejshelica

Želim vatru u tvojim očima, a ne suze u mojim očima.
Želim sreću u tvojim rukama,a ne nesreću u svojim njedrima.
I opet će jesenje sunce ozariti polja obasuta makom.
I opet ja pišem dada stihove. Nepovezane smislom.
Ali osjećam se ispunjenom. sretnom. nakon toliko vremena.

Zakleli smo se da vrijeme neće otići ispred nas kako to uvijek biva.
Pjevali smo stihove posvećene drugima,a ne nama samima.
Ukrali smo srca jedno drugome,a nismo ih vratili vlasnicima kada je idila prestala.
Pričali smo priče u noćima dugima,a nikada ih nismo dovršili.
............
..život je kratak..prekrši pravila,brzo opraštaj,ljubi polako,voli iskreno,smij se nekontrolirano...nemoj se kajati za bilo što ti mami osmijeh na lice...and nothing else matters...
...........
Nekoć je ova noć sa zvjezdanog neba prštala stihovima preživjelih nota,a samo je jedan stih ostao zatočen u mome grlu. I slušaj kako ptičji let između dva vremena nestala u davnini. Izvrsnost dobrih strana ljubavi i dalje će biti samo mit koji se uz moju i tvoju i svačiju pomoć polako ostvaruje.
Vjerujem,polako vjerujem, da život nikada nije i neće biti ohol na mene, vjerujem da život ne želi učiniti ništa nažao ni meni ni drugima,samo je pod takvim pritiskom,pa čini ono što nama ne odgovara. Vjerujem da je tvoja sudba samo u tvojim rukama.I najmanja osobina zadivljuje. Zar spadam u tu skupinu? Ma ne. To mi se samo čini. Ionako vjerujem u mnogo toga. Vjerujem u sebe,vjerujem u druge,vjerujem u istinu i laž. Vjerujem u dobro i zlo. Vjerujem u odgovor homerskog pitanja. Vjerujem da je Gregor Sams samo duševno bio kukac. Vjerujem svojoj profesorici kada kaže da je današnja generacija izokrenula neke temeljne vrijednosti. Vjerujem da je Bog ovdje i me čuva. Vjerujem da se prava ljubav ponavlja više puta. Vjerujem da postoji netko tko zna barem više od polovice svjetskog znanja. Vjerujem da postoji netko tko me savršeno razumije. Vjerujem da imam super msn prijatelje. Vjerujem da su me prihvatili kakva god jesam. Vjerujem u bajke. Vjerujem u neostarive situacije. Potajno vjerujem u vilenjake. Vjerujem da svi vole sladoled od čokolade. Vjerujem da živim za sebe. Vjerujem da znam što je logika. Vjerujem da ću uspjeti u životu. Vjerujem da sam hrabra. Vjerujem da ću još narasti. Vjerujem da ću uspjeti pročitati sva četiri nastavka Stephenie Meyer. Vjerujem da ima malo onih koji su beskičmenjaci. Vjerujem da se svi osjećaju loše kada saznaju da ih netko laže. Vjerujem da svi tračamo jedni druge. Vjerujem da je svijet mješavina dobrog i lošeg. Vjerujem da mnogi iskorištavaju druge kako bi se bolje osjećali. Vjerujem da kaos uništava našu psihu. Vjerujem...u što sve vjerujem? Gdje bi mi bio kraj kada bi sve nabrajala? Možda je lakše reći što volim. Valjda.
Volim se opustiti u čitanju knjige. Volim proviriti u božićne poklone. Volim gledati ljubavne filmove. Volim se zaigrati sa sekom. Volim upasti u nečiji zagrljaj. Volim osjetiti žmarce kada me on poljubi. Volim mu namignuti na odlasku. Volim se dugo u noć razgovarati na mobitel. Volim mu čuti glas. I smijeh. Volim gledati filmove u crno-bijeloj boji. Volim crtati. Volim stvarati stihove. Volim i želim svirati gitaru. Volim ljubičastu boju. Volim svoje crne gležnjače. Volim svog medeka imenom Mateo. Volim svoju dekicu plave boje. Volim Edwarda Cullena. Volim Josha Duhamela. Volim pjesmu It's wonderfull life. Volim biti djeveruša. Volim biti tatina princeza. Volim biti mamino zlato. Volim biti njegova ljepotica. Volim pričati s Tajanom. Volim se smijati. Volim pomogati jednoj Tanji. Volim se osjećati smireno. Volim biti podrška mojim najdražim. Volim reći Tajani koliko mi je draga. Volim Ivanu reći koliko mi znači on u nekim trenucima. Volim reći Neveni koliko joj se divim na nekim riječima. Volim reći Tanji da će sve biti dobro. Volim reći Tamara da je zaista divna osoba. Volim reći Heleni reći da je posebna. Volim reći Shellyici da joj se divim na stihovima iz postova. Volim reći Eni Katarini koliko je prirasla mome srce i koliko ju cijenim,te koliko mi ponekad znače njene riječi. Volim reći svima koliko mi znače i koliko sam sretna kada su tu kada ih trebam.
...želim biti dijete sa sedmoga kata...želim biti Bella....želim se još jednom pošteno napiti..želim ga zagrliti...želim mu reći reći da je divan..želim obući bijele pletene cipelice i zelenu lepršavu haljinicu....želim prstićima dotaći nebeski oblak..želim trčati po oblačnim travnjacima..želim se igrati s Bogom,al ne biti biti Anđeo..želim se obući u Bubimira i dobro se isplesati pred svima...želim neke stvari ponovno isprobati.. želim otići na Bungee Jumping..želim glumiti u nekoj fantastičnoj sapunici...želim upoznati Ricarda..želim biti mala kovrčava djevojčica što sam nekoć bila..želim opet bivšem reći da je s njime vrijeme bilo predivno..želim mu reći da mi je bilo lijepo..želim napokon postati malo odgovornija...želim završiti knjigu koju sam započela...želim uglazbiti jednu pjesmu..želim otići na koncert Bryan Adamsa...želim autogram Adama Brodyja...želim napokon krenuti u autoškolu..želim s jednim dečko porazgovati i rješiti nešto zbog čega mi je odbojan...želim frendičinom dečku reći da je naporan.. I još puno toga volim..
Želim voljeti,volim željeti. Volim vjerovati. Vjerujem u voljenosti. Želim vjerovati. Vjerujem u ono što želim.:)

Ne puštaš otrov i ne kaješ se zbog grešaka.
Ali svejedno strepiš ispod divnoće posljednih kapi svjetlećeg jutra.
Ostaješ pospana od teških ruku sumornih izjava nepostojećih teza.
Zar je lako ostati budan pored zaračnog kruga tvojih očiju?
..........
"Srca koja se lako sviju nikada neće biti slomljena. Ali srca koja se savijaju nikada neće moći biti obnovljena."
..........
Prestaješ biti vuk bijele boje i postaješ tek samo sjena postojane glazbe što svira oko tebe dok pleteš mrak plavim nitima.
Još jučer si kazala da si mala kutijica boje zlata meke tople čokolade.
I jučer si vidjela naranču boje čokolade,a okusa maline.
..........
"Živimo kao ptice,a ne znamo prestati letjeti kada trebamo."
..........
by: Purple Heart

Poput djeteta sjediš na stepenicama i gledaš u daljinu i izgovaraš rečenice poput tiskarskog stroja. Govoriš da želiš letjeti i dotaknuti krila anđela što kažeš da su ljubičaste boje. Prolaziš pored bakice i u tebi se javi želja da joj pomogneš da prijeđe ulicu. Imaš u glavi viziju kako nacrtati leptira s točkicama bubamare. Prekidaš zvuk glazbe na gramafonu i šalješ osmijeh naljepšem dečku. Odlučila si pisati neku knjigu. Iznosit ćeš svoje mišljenje. Bit ćeš netko tko voli slova i pisanje. I tako krećeš pisati. Uzimaš temu samu po sebi nevjerojatnu. Skrećeš pogled prema nebu i sjetiš se kako se zvijezde zovu imenom koja si im ti nadjenula. Čudiš se što zvijezde imaju imena. Ustvari,čudiš se sama sebi kako si samo mogla dati zvijezdama ime. Hm,da. Zvijezdama si dala imena kao da su tvoje lutke s kojima se igraš svakog dana. Odjednom prekidaš to razmišljanje i prelaziš dalje na temu u što sve vjeruješ. Kažeš da vjeruješ u bubamare boje zlata i vjeruješ da ćeš jednom biti djevojka Bella Swan. Opčinjena si Sumrakom. Obećala si sama sebi da ćeš jednom uhvatiti noć za rep. I pokušala si jednom,ali kažeš da ti je pobjegla. Nemoguće. Ti nisi bilo tko. Ti si Girl X. Moćna djevojka imenom X,a u tebi leži snažna budućnost fantastične gracioznosti. Ne boj se pisati. Tvoja definicija kaže: Tko piše,ništa loše ne misli. Ne želiš pasti u lokvicu vode i zaprljati bijelu haljinicu što ti ju je otac poklonio. Ali želiš praviti kolačice od blata. Želiš prljave rukice i noktiće. Kako si samo neodlučna,pomisliš si u trenutku prije nego odeš spavati.
Dodiruješ plohu i odlaziš mislima daleko od sadašnjosti u prošlost. Pred očima nizaju ti se slike poput asocijacija,a ti kao da tražiš posebnu sliku,pa sve njih ni ne gledaš. Što li je na slikama? Priroda? Svemir? Neznaš. Zašto? Shvaćaš što si učinila. Pitaš se nisi li valjda takva među ljudima. Tiho u tebi čuje se piskutav glasić boli i srdžbe što si takva. Ti ne želiš biti takva. Ti želiš da svatko ima tvoju pozornost.
Trgaš se mislima da se vratiš u sadašnjost,a one kao da kruže oko tebe poput plamenog obruča. Nemaš gdje. Ali to je samo u tvojim mislima. Tijelo ti podrhtava,glava bubri. Počinješ liti suze jer neznaš kako zaustaviti to. Ipak je to iluzija na pragu stvarnosti.
I tako se opet nalaziš u kocki neobičnoga oblika i pokušavaš naći vrata izlaska u normalni stvarni svijet. Možeš to i hoćeš.
Postaješ ovisna o mislima. O iskustvu. Učiš na svakom koraku i to te čini sretnom. Zaigraj ples drvenih glasova i upamti ritam ledenih tanjura.
Stihove ljevaš kao da su već postojali. Tišina najviše mladosti postaje nebitna. I opojan miris ruže blijedi i nestaje baš poput oblaka na nebu. I tako i ti,nestaješ unutar sebe. Gubiš se,pa vraćaš.Uhvati se u koštac sama sa sobom. Ne prepusti se osjećajima. Budi kao stoik..sagradi masku od pastelnih boja. Tebi žuta,meni ljubičasta,pa da budemo poput djece i igramo se maškara..

...još jedan dio...like it,hate it,whatever,just enjoy it..
...igrajmo se velikih i malih slova..
...napravimo si ždralove,pa neka polete umjesto naših misli...
...podjelimo osmijeh...

By: Purpulica*

I sada kada nađeš pravi put,upitaš se zar je to sve,zar tu sve prestaje i nema dalje pustolova što neprestano čuči u nama. Ponekad imaš osjećaš da živiš u kocki od pet stranica i vrtiš se u geometrijskom liku nepravilna oblika i gledaš gdje stoji zrcalo da se pogledaš i nađeš što to trebaš. Ali ogledala nigdje,ili je ovdje,ali razbijeno.Poželiš da si mađioničar i zalijepiš ga bez muke. Želiš zrcala oko sebe,želi vidjeti druge oko sebe kako se ponašaju,želiš da svew bude savršeno,ali opet ti nije stalo do savršenosti jer bio bi to jedan dio pravog puta,a ti kao da ne želiš pravi put. ne želiš da se to dogodi,ne želiš da pustolov u tebi nestane.neprestano se okrećeš oko sebe i traži to famozno ogledalo i da upoznaš kako djeluje rascjepljena stvarnost. Pomišljaš da je to san što ispadoše tebi iz kaputa. Ali ne shvatiš da u tebi stoji rascjepljenost. Savršenostvo ili prava stvarnost.Živiš u svijetu bez pokrića,patiš od empatije,žudiš za simpatijom. Izgovoraš riječi mahinalno bez prestanka.Gledaš ostale kako prelaze s razine na razinu,pa poželiš biti poput njih,poput lavova što osvajaju teritorij. Uplitaš se u snove što sanjaš. Napadaš samog sebe jer nemaš snage stati i reći dosta je bilo za danas.

Ne vjeruješ kada kažu da život pati od ebolaracije. Pa sama pokušavaš sastaviti elaborat,ali zapinješ. Bacaš papir i počinješ iznova. Ovog puta kažeš da si mudrija i da život nećeš opisati kao borbu lavova,već kao slagalicu svakodnevnice.Ja,ovako mlada i još kako bi stariji kazali zelena za ozbiljne stvari,pokušavam obojati bojanku pravilnim bojama,ali kao da u meni sjedi daltonista,pa ne raspoznajem bojem. Prijatelji mi priskaču u pomoć i pokazuju koja boja treba da obojam sreću i ljubav,zadovoljstvo i mir,radost i iznenađenost,....
Ovo za tebe nije priča,već stvarnost. Ti kažeš da si u srcu predgrađa,u starom dobro poznatom okružju. Braniš se od tuđina,svoje nebo i more,svaki kutak svemira što si ga učinila svojim. Prilagođavaš se prohtjevima i šivaš platno u boji iluzionističkog straha. Prebacuješ snagu na metar od sebe,gledaš ravno preda se i ne vidiš kako sreća pleše ples Labuđeg jezera.


-dio mog romana. Like it,hate it,whatever,just enjoy it:):)

...please,bring back my mind..
...little purple heart has boyfriend..noo,maybe..
...love is in the air...
...LOL...
...Ljubičasta šalje ljubičasti poljubac...
...i ljubičaste pozdrave..
...Purpulica je osvojila prvo mjesto na natjecanju iz geografije...hehe...

By:Purplica:)

dragi moji,internet mi je na dulje vrijeme bio amoreć u mirovini...
ali ja sam se vratila...sretna,vesela...
lepršavih krila...širokog osmijeha...
punog srca....
opet ja nastavljam blog s imenom Purple Heart...
nadan se da niste zaboravili na mene...
evo kad vas sve tako jako volim,par stihova...

Prošlost na pragu budućnosti.
Sadašnjost između smijeha i suza.
Grimizna ticala pokojnog pogleda.
Bijela krila anđela izgubljenog u prašini spasa.
Žuto sunce izbavljenja tvojeg i mojeg srca.
Zaboravi na slavljenički pokal kada jednom izgubiš moju ruku.
Samo se pokloni sam sebi.
A ja ću zasjesti na tron kao anđeo nemilosrdni.
Ne vjeruj kada kažem da lažem.
Ne vjeruj kada kažem da život ima tri života ili kada kažem da prošlost ima dva lica.
Samo zaklopi oči i predoči si sliku razmrljanu bojama grada tame.
Crno će ti reći gdje nestaje sadašnjost.

Danas sam sretna.

Danas se smijem.

Nema tuge.

Jeej...

Purple Heart se smješka.

/briga ju za mišljenja drugih/

....još jedna uzaludna bi to borba s vjetrenjačama bila...

uuu..danas imam volje za pisati...

Postat ću mjesec i pratiti tvoje korake. Pazi kamo gaziš

I dok Morwenna (Sunse) ima sunse,ja imam svoje ljubičasto srse...jeeej...

Nedam ga nikome,la la la la..

Možda sam zaljubljena,možda nisam. Pogodite:)

Smješkam se i skačem.. Jupi..

Dovoljno da vidite da koliko sam sretna?

A jesam grozna. Opterećujem vas.

Sryte Ljubičastoj što se smije. Hihi.

Maybe I love him,maybe I need him..

...
Peace

Ljubičasta

Na prolupalim listovima snova
Prepunim tvojih i mojih zagrljaja
Zapela je mreža laži.

Zaljubilo se sunce u moju omiljenu boju
Nebo je prekrilo sav jad sanjarske idile
Vo nepovrat si otišao i zaustavio nadanje.

I dan što je nekoć ispunjen mojim osmijehom
danas ostaje samo sjećanje.
Smijat ću se i dalje. Hrabro.

Tu pod ovim nebeskim plavetnilom,
korača sjena njegova.
Ne trebam tebe. Njega trebam.

I ne traži da mijenjam odluku.
Kocka je bačena. Odluka donešena.
Idem dalje.
Ti si svoje rekao.
Sad sam ja na redu.

I kada ovo ovaj trenutak moje inspiracije nestane
neću se sjećati stihova ovih.
Ni ovaj osjećaj postojati više neće.
Nestat će kao nikad prije viđen.

Znaš,postao si mi kao navika.
Moja jutarnja kava bez koje se ne zamišljam.
Moja večernja molitva. I znaš što još?
Ne volim te. Imam takav osjećaj.
Rekoh ovo tako lako.
Bez grča i suza.

Bio si kao unikat moga srca.
Čuvala sam svaki djelić glasa tvoga,
miris parfema,zapamtila sam svaki tvoj
centimetar zagrljaja.

I sada zaboravljam to.
Kako mogu?
Ne sramim se.Ne. Nikada.
Ne volim te. Ponavljam opet.
Sve je to bila navika.
A ti mene?
Voliš kao i uvijek?
Iskreno si mi rekao i hvala ti.
Voli me i dalje.
U tajnosti svog srca.
U zaključanom stanu raspjevaj tonove imena moga.
I ja sam to prije činila.

I na prašnjavom podu ispisala sam ime tvoje.
Nacrtala srce oko njega.
Svakidan sam iznova gledala u to.
Potajno se nadala.
Plakala. Smijala se.
Sama se sebi smijala.
Što bjeh tako zaljubljena.

Sada dok sve gledam,
vidim da je sve to samo idila bez početka.
Idila koja nikada započeta nije,a završava upravo sada.
Sada posvećujem tebi zadnje stihove.
Ti si sada za mene samo još jedan momak
pod ovim nebom što udiše isti zrak kao i ja,
koji vidi plavo nebo kao i ja,koji zaklopi oči kada gleda u sunce,
koji je sretan kada vidi osobu koju dugo nije vidio.
Isti smo. Samo ne djelimo više iste osjećaje.
Zbogom,moja preboljena ljubavi.